Njegov život je postao moj, a moj život je postao njegov
Kad odlučite imati dijete, imate snove. Od prvog dana, čak i prije nego ga rodite. Naša je najveća odgovornost da svoje dijete u cijelosti prihvatimo i volimo upravo onakvo kakvo jeste. Iskrena ljubav čini čuda; temeljem kojim dijete i uz svoje objektivne poteškoće, počinje u cijelosti iskorištavati svoje potencijale te ih stalno gurati iznad granica za koje ste mislili da postoje.
„Razočarenje, tuga…“ – tako je svoj razgovor započela Zumra Bečić, majka Edina Bečića, devetanestogodišnjeg momka sa kombinovanim smetnjama.
„Tog trenutka je njegov život postao moj život, a moj život je postao njegov život. Sve što se radilo, radilo se za njega. S vremenom je to postao naš normalan život. Nije lahko sigurno, ali smo se pomirili s tim i živimo kao normalna porodica.“
Stara je izreka ‘Najbolje stvari u životu su besplatne’. Često se ponašamo kao da nam je to podsvjesni životni moto. Mnogi roditelji su mišljenja da su djeca sa smetnjama za njih blagoslov od Boga i da su zahvaljući njima sppoznali neku novu dimenziju života.
„Ponosna sam na svoje dijete jer primjećujem u njemu želju za životom, za druženjem, za nekim promjenama, a i divim se svojoj hrabrosti i upornosti da mu pomognem u svemu tome. Najviše me raduje kad vidim da je sretan i zadovoljan. Njegova radost, prihvatanje obaveza u školi, na treninzima, tokom radionica, sve su to prelijepi momenti koji ostaju urezani“, dodala je Bečićeva.
Prvi put na Gradskom stadionu Tušanj, Edin Bečić, se pojavio prije pet godina, tačnije 2016. U podršku trenera i članova Atletskog kluba „Sloboda Tehnograd“ iz dana u dan je njegov napredak bio primijetan. Bio je inspiracija svima, a svi oni su njemu bili podrška. Pravi primjer inkluzije u društvu. Nije mogao Edo tada istrčati niti jedan krug, a danas uspješno trči i po desetak krugova, radi sklekove, trbušnjake, vježbe za motoriku i koordinaciju.
„Na svu djecu s poteškoćama, na sve nas bez bilo kakvih poteškoća, okolina ima veliki uticaj. Što ga prije prihvate i njemu je lakše, a i meni. Ja, kao roditelj, to najbolje vidim i osjetim. Predrasude postoje, ali moju borbu ne mogu zaustaviti“, kaže žena, majka i kraljica, te nastavlja: „Ja ću se kao roditelj uvijek boriti za svoje dijete u granicama svojih mogućnosti i u tome me ništa ne može spriječiti.“
Kaže da joj najteže pada kad pojedinci kažu da su osobe sa invaliditetom nevaspitane i bezobrazne.
Značaj udruženja osoba sa invaliditetom
Značajnu ulogu u organizovanju osoba sa invaliditetom čine udruženja koja podstiču afirmaciju njihovih prava. Na taj način se osim konkretne podrške u ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom, podstiče veća socijalizacija ove kategorije stanovništva, ali i produbljuje zajedništvo među porodicama. Od velike je važnosti da organizacije osoba sa invaliditetom preuzmu aktivniju ulogu u društvu; da budu inicijatori pozitivnih promjena i promoter vrijednosti koje snagom volje iskazuju osobe sa poteškoćama u razvoju.
„Država ima sluha, ali je to nedovoljno. Mišljenja su da ako daju naknadu za njegu i pomoć, i to samo za 90% i 100% oštećenja, da su riješili problem. Nažalost nisu. Pored svih problema, moramo se boriti i za njihova prava, i nogama i rukama. Edo je četrnaest godina išao u Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju Tuzla, ali njihova budućnost nije obezbijeđena. “
Majka Bečić se pita „Gdje će osobe sa invaliditetom poslije smrti roditelja?“, te dodaje da više razumijevanja imaju nevladine organizacije, udruženja i pojedinci.
„Zahvalna sam pojedinim udruženjima, pojedinim osobama što su ga prihvatili u društvo kao normalnu osobu i imaju razumijevanja prema meni, kao roditelju.
Cijela ova priča ispričana je da bi dala nekolika poruka. Naše društvo nije pripremljeno za djecu s posebnim potrebama. Osim toga što vam je teško, okolina to čini još težim. Istinu o stanju djeteta treba otvoreno komunicirati. Sistemska pomoć za njih ne postoji, a prijatelji i porodica često izbjegavaju otvoreno pričati s njima.
Početna tačka svakog uspeha je želja, a ljubav je motivacija, uzrok i povod da uradimo nešto; inspiracija i tema najljepših umjetničkih djela, ali i glavni pokretač u svakodnevnom životu.